Imati neprijatelja je nešto sasvim prirodno.To je normalna situacija u životu svakog čovjeka.Ona znaći da vi imate principe i da ste osoba od karaktera.Čovjek koji ima 100 prijetelja i nema nijednog neprijatelja naprimjer ,je obezlićen do neprepoznatljivosti..On se toliko prilagođava drugima ,da više nema svoj stav.Ili ako ga i ima taj je stav u velikoj mijeri prikriven ,pa ni dotićna osoba nije sigurna dali njegov stav zaista postoji.
Imati neprijatelja je nešto sasvim prirodno.To su situacije koje se ponavljaju hiljedama godina ljudske historije.Imati neprijatelja čak je u nekoj mijeri i prihvatljivo .Jer na taj naćin kroz konfrontaciju i borbu vi jaćate.I postajete sposobniji za opstanak na zemlji.Naravno da je imati neprijatelja i opasno.Ali sve je opasno zar ne?
Ćim izađete iz svoje kuće ili stana ,vi se na neki naćin izlažete opasnosti.Može da vas zgazi auto dok prelazite ulicu.*Ili da vas pogodi zalutali metak.Moguće da na vašu glavu padne saksija,dok idete ispod prozora neke zgrade.Ili vas možda strefi udar groma.Ja sam znao čovjeka ,koji je ulazeći u svoju kuću zapeo nogom za prag : pao i poginuo.
Znate onu izreku:Smrt je bliža čovjeku ,nego jaka za vratom.
Znaći iz ovih primjera se vidi da smo uvijek izloženi opasnosti.Ali ko na to da misli?Život bi nam se pretvorio u pakao.Naravno da ovi navedeni primjeri jesu moguće opasnosti procentualno male vijerovatnoće događanja.Ali niko vama nemože garantovat da vi ne spadate u taj postotak.
Ovo svakako nije relativiziranje sigurnosti ,nego objektiviziranje opasnosti.
Svakako da treba biti zbog humanizma i vaše sigurnosti u prijateljstvu sa ljudima .Ipak ako se nađete u konfrontaciji ,ne smatraje da je zbog toga došlo do narušavanja vašeg normalnog života.
Naravno egzistiraju i prijateljstva uzajamnog povijerenja i poštovanja,kao i iskrenosti.Ali takve situacije su rijetke.Ljudi uglavnom govore ono što smatraju da vi želite čut.A ne iskreno svoje mišljenje o vama.
Zlo i dobro paralelno postoje u društvu.Bar smo mi Bošnjaci toga potpuno svijesni.U Evropi o postojanju dobra i zla imaju precizan i iskljućiv stav.Sve je uglavnom crno ili bijelo.Sa određenim nijansama sive.
Dok u Aziji smatraju da se dobro i zlo nalaze u harmoniji i koegzistenciji.Na tom uvijerenju su Kinezi izgradili i filozofski sistem .Grafički je to prikazano na T’ageuk zastavi Južne Koreje kroz jing i jang.
Naprimjer u Japanu postoje mafijaške organizacije jakuza.Oni su odlično organizovani i zarađuju od razlićitih kriminalnih aktivnosti milijarde jena.Svi znaju za njihovo postojanje.O njima govre mediji .Veliki bosovi su poznate tv zvijezde.Ali njih policija ne dira.Sve dok njihove aktivnosti ne prelaze obim društveno prihvatljivog ponašanja u okviru obijektivno mogućeg zacrtanog standarda zadatih normi .Smatra se da i kriminal treba da postoji.Kao i ostale aktivnosti.
U našem društvu nužno je razumit realnost egzistiranja zla.Naravno ne kroz legalizaciju kriminalnih grupa kao u Japanu ili legalizaciju četničkih hordi zla.Nego kroz izmijenjen stav o postojanju zla.Jer kada shvatimo realnost njegove egzistencije, izgledat će nam manje nesavladivo nego što smo mislili prije.Drugim rijećima zlo nije bauk .Nego samo jedna prepreka više na putu našega trajanja.Naravno cilj ovoga teksta nije da se mi naviknemo na zlo,ili da se pomirimo sa njegovim postojanjem (iako bi se na prvi pogled moglo tako pomislit).
Intencija pomenutog sadržaja je da ga uzmemo u obzir kao konkretnu stvarnost sa kojom se moramo suoćit, zato što mi tu stvarnost nemožemo zaobić ili biti pasivni u odnosu na nju.Jer inače postat ćemo žrtvom njenog dijelovanja.Što za posljedicu može uzrokovat prekidom naše egzistencije.Neophodno je razvit svijest da mi takvu stvarnost realno možemo pobijedit.Znaći zla se možemo gnušat,ali ne i užasavat .Njega moramo analizirat kao i razvit instrumentarije da bi mu se lakše suprotstavili i pobijedili ga.Gnušanje je etički stav ,a užasavanje znak slabosti.I luksuz koji sebi ne smijemo dozvolit.To naravno ne znaći da vi trebate tražit neprijatelja samo zbog toga da biste imali problem .Problem niko ne želi.Ali ako do problema eventualno dođe ,nemojte od toga pravit dramu,nego shvatite ga kao prirodan tok razvoja vašeg života,koji se sastoji pored ostalog i od sućeljavanja dobra i zla.U tom sukobu vi morate nastojat da imate neku prednost.Jer u suprotnom ćete izgubit bitku.I umijesto pobijednika postat žrtvom .
*niste sigurni čak ni na trotoaru.Prije 30 godina u Zenici pored robne kuće Zenićanka,a ispred mesnice ,mene je neka žena u autu umalo zgazila.Da nisam odskoćio u stranu prignjećila bi me na zid mesnice.